Kada se radi o akupunkturnoj dijagnostici, postoji više načina na koje se možemo ustanoviti gdje se u tijelu nalazi problem. Danas ćemo govoriti o nekim od tih načina, o dijagnostici putem posmatranja jezika i ušne školjke, kao i mjerenjem kvaliteta pulsa.
Dijagnostika predstavlja proces koji vodi do dijagnoze bolesti. I zapadna i tradicionalna istočna medicina se u potpunosti slažu u pogledu toga da je dijagnostika, odnosno pravilno postavljanje dijagnoze, osnova za dobro liiječenje.
U procesu postavljanja dijagnoze ljekar se rukovodi simptomima i znacima bolesti. Simptomi bolesti predstavljaju tegobe koje bolesnik sam osjeća, odnosno primjećuje, dok znakove bolesti ljekar sam uočava na pacijentu.
Proces dijagnostike se sastoji od dijagnostičkih metoda u koje spadaju anamneza, inspekcija, palpacija, perkusija, auskultacija kao i laboratorijske pretrage i ostale dijagnostičke metode.
Cilj dijagnostičkih metoda je dobijanje informacija o tome šta se dešava u organizmu, šta je uzrokovalo bolest, šta se može učiniti da se problem riješi i kakve su šanse za uspjeh.
Dijagnostičke metode u tradicionalnoj kineskoj medicini imaju mnogo veće značenje nego laboratorijske pretrage, ali se u suštini ne razlikuju od istih metoda u zapadnoj medicini te ih zato ne treba opširnije opisivati.
Osnovni koncept tradicionalne kineske medicine jeste da postoji korespodencija između različitih dijelova tijela, odnosno da se zdravlje određenih organa reflektuje na odgovarajućim mjestima na tijelu (jezik, koža, ušna školjka, lice…).
Dijagnostika preko jezika
Inspekcija jezika ima posebno mjesto u dijagnostici i zajedno sa palpacijom pulsa predstavlja osnovu za postavljanje dijagnoze u tradicionalnoj kineskoj medicini.
Ono što jezik čini tako moćnim dijagnostickim “sredstvom” jeste činjenica da sadrži vodu, elektrolite, sluz i enzime i kao takav je veoma osjetljiv organ čiji se izgled mijenja uporedo sa određenim fizičkim promjenama u organizmu. Zbog toga ćemo dijagnostiku jezika malo više predstaviti.
Kanali kojima protiče energija (meridijani) nastaju u unutrašnjim organima i na svom putu (neki direktno, neki preko kolaterala) stižu do jezika.
Tako se zdravlje nekog organa reflektuje na specifičnoj regiji jezika kroz koju protiče njemu odgovarajući kanal. Osim toga, unutrašnji organi su i svojim fiziološkim funkcijama vezani sa jezikom, pa jezik odražava i opšte stanje organizma.
Za postavljanje dijagnoze pacijent ne treba da jede prije pregleda, da ne pije kafu, sok od borovnice, cvekle. Najbolje je pregled raditi ujutru.
Pri inspekciji jezika gledamo tijelo jezika, veličinu, boju, oblik, pokretljivost i prekrivač jezika, gdje uočavamo boju i kvalitet.
Topografski, posmatramo da li spostoje određene promjene, jer je poznato da svaki dio jezika odgovara određenom području tijela.
Na donjoj strani posmatramo jezične vene.
Da bismo tražili neke patološke znake na jeziku prvo moramo znati kako izgleda zdrav jezik. Zdrav jezik je vlažan i ružičaste (blijedo crvene) boje, mišićav i bez tragova otisaka zuba ili dislokacija, sa veoma tankim bjeličastim prekrivačem kao znakom odgovarajuće sekrecije pljuvačke.
Prva stvar koju uočavamo kao patološki znak pri inspekciji jezika jeste boja jezika. Kao sto sam rekao, ruzičasta boja je normalna. Ukoliko je jezik blijed (svjetliji nego normalno) to je znak sindroma hladnoće, anemičnosti, deficita Yanga (slabost vitalne energije) odnosno relativnog ekscesa Yina. Pacijent je obično slab, ima problema sa nedostatkom energije, često je umoran, navodi da “više spava ali je manje odmoran”.
▪️Ukoliko je boja intenzivnija, jače crvena nego obično, to znači da se negdje u tijelu događa porast temperature (vruć sindrom). Imamo eksces vatre, odnosno eksces Yanga-relativni deficit Yina. Pomenuta toplota može značiti upalu, infekciju ili hiperaktivnost nekog od organa ili čak više njih.
▪️Ljubičast jezik označave eksces vatre-eksces Yanga- deficit Yina. Posrijedi su gubitak tkivnih tečnosti pri septikemiji, gnojne akutne infekcije, zatim može biti hronični nefritis i otrofični gastritis. treba obratiti pažnju ukoliko na određenom dijelu jezika postoje ljubičaste mrlje. To predstavlja stagnaciju krvi u organu koji topografski pripada tom dijelu jezika.
▪️Postoji još i jezik grimizne boje (izrazito crvena), koji se može vidjeti kod ekstremno vrućih sindroma. Obično su to visoko febrilna stanja (visoka temperatura). Može se vidjeti i pri zastoju u plućima, hipoksiji.
Oblik jezika, takođe, može ukazivati na neka stanja u organizmu.
Tako npr. grub (star) jezik predstavlja vruće i jake bolesti gdje je “toplota pokupila svu vlagu”. To su obično hronične bolesti i febrilna stanja.
Nježan jezik predstavlja slabije i hladne bolesti (jin). Otečen jezik je znak poremećaja metabolizma tečnosti i predstavlja patološku vlagu.
▪️Tanak jezik suprotno njemu predstavlja deficit Qi-ja, Yina i krvi.
▪️Ispucao jezik predstavlja ekscesivnu toplotu (puno Yanga istrošilo Yin).
▪️Crven i ispucao-isparila tjelesna vlaga,
▪️ A blijed i ispucao-deficit krvi.
▪️Jezik sa prominentnim papilama predstavlja nakupljanje patološke toplote (višak Yanga).
▪️Otisci zuba na jeziku predstavljaju slabost slezine i skoro uvijek idu u kombinaciji sa tankim jezikom.
Pokretljivost jezika:
▪️Mlitav jezik je znak jake, teške bolesti.
▪️Krut jezik je znak vruće bolesti, egzogenog porijekla.
▪️Drhtav jezik je takođe znak vruće bolesti, egzogenog porekla, teža forma.
▪️Kriv jezik označava bolesti jetre. Uticaj vjetra. Apopleksija.
Prekrivač jezika normalno je ravnomjerno raspoređen, ni presuv ni prevlažan, bjeličaste boje.
Boja prekrivača ili pak nedostatak istog može imati različito značenje.
▪️Kada prekrivač postane zadebljan i neprijatan, to ukazuje da je imunitet oslabljen bilo gljivičnom (Candida) bilo nekom bakterijskom infekcijom.
▪️Ukoliko je prekrivač bijel i sa naslagama u debelom sloju ukazuje na spoljašne i hladne bolesti. Obično je to bakterijska infekcija ili upala koja ima veze sa nekom autoimunom bolešću.
▪️Žuta ili siva boja prekrivača ukazuje na unutrašnje vruće bolesti.
Pored boje razlikujemo i kvalitet prekrivača.
▪️Ukoliko je prekrivač debeo, to ukazuje na tešku bolest, prodrlu u unutrašnjost organizma.
▪️Jako vlažan ukazuje na patološku vlagu i hladnoću.
▪️Jako suv je znak patološka vrućina.
▪️Mastan jezik je znak teži oblik patološke vlage.
▪️Truo jezik je indikator dispepsije, lošeg varenja.
Vrlo je važna topografija jezika, odnosno projekcija pojedinih organa na određene dijelove jezika, čime možemo ustanoviti koji je sistem ili organ pogođen bolešću.
▪️Vrh jezika- odgovara zoni elementa vatre. Srce i tanko crijevo se tu oslikavaju. Sve eventualne promjene na vrhu jezika ukazuju na probleme ova dva organa.
▪️Bočne strane jezika- odgovaraju elementu drvo. Tragovi zuba na bočnim stranama označavaju energiju koja je u zastoju u mreži jetre. Plavkasto-zelena boja ili ljubičasta boja u ovoj regiji zajedno sa tamnim tačkama, mogu predstavljati ozbiljan problem sa jetrom, slezinom ili žučnom kesom.
▪️Prednje-srednja trećina predstavlja zonu elementa metala, što odgovara respiratornom sistemu, kao i imunosistemu. Crvenilo u ovoj oblasti ukazuje na respiratornu infekciju a bljedilo na oslabljen imuni sistem.
▪️Centar jezika predstavlja polje refleksije stomaka, slezine i pankreasa. Problemi u sistemu za varenje najčešće se tu oslikavaju. Suptilne promjene na ovom dijelu mogu predstavljati moguće probleme koji se jos nisu klinički ispoljili pa se u tom slučaju može savjetovati pacijentu da preventivno obrati pažnju na rad ovih sistema.
▪️Zadnji dio jezika- predstavlja element vode. Samim tim prikazuje stanje bubrega i mokraćne bešike. Tu treba obratiti pažnju na boju i zadebljanje. Žuta boja sa debelim zadebljanjem obično ukazuje na mokraćnu infekciju.
Naše tijelo nam na razne načine šalje signale kada nešto nije u redu. Nekada na vrijeme uočeni ti signali mogu predstavljati ključnu ulogu u liječenju ali njih može primijetiti samo i jedino pacijent. Kada pacijent dođe kod ljekara u mnogim slučajevima bolest je već uveliko uznapredovala i mora se liječiti. Mnogo lakši, bolji i za pacijenta bezbolniji način jeste prevencija, zato osluškujte i gledajte svoje tijelo, pratite znakove koje vam šalje o stanju vašeg organizma i na vrijeme dođite kod ljekara.
Dijagnostika pomoću pulsa
Dijagnoza pulsa tradicionalne kineske medicine (tkm) je jedan od glavnih pregleda.
Pulsnom palpacijom na tri lokacije, odnosno:
1. cun,
2. guan i
3. chi … na obe ruke.
Iskusan ljekar može prepoznati opšte zdravstveno stanje osobe i pojedinog organa.
Doktor tradicionalne kineske medicine kombinuje pulsnu dijagnostku sa drugim kliničkim metodama za prepisivanje tretmana svom pacijentu i praćenje njegove prognoze.
S obzirom na sve veću popularnost tkm u cijelom svijetu, tkm pulsna dijagnoza je dobila veliku pažnju javnosti u pogledu njenih naučnih i kliničkih vrijednosti. Mnogo istraživačkih radova je objavljeno od 1950-ih godina kako bi se kvantifikovala dijagnoza tkm pulsa koja ima za cilj da pruži naučnu osnovu za tkm pulsnu dijagnozu i tako potkrijepi njenu kliničku vrijednost.
Kineska biblija medicine, knjiga “Nei Jing” opisuje preko 30 tipova pulsa. Svako od tih stanja pulsa upućuje na nedostatak ili višak funkcije nekog organa.
Puls može biti: veliki, mali, dugi, kratki, klizavi, grubi, fini, površni, duboki, spori, brzi, trčeći, jaki, slabi, žilavi, meki, umjereni, prazni, puni, razbacani, isprekidani…
Opisi stanja pulsa u kineskim medicinskim tekstovima su uglavnom kvalitativni i često su ilustrovani poređenjima i pjesmama.
Na primjer, klizavo se upoređuje sa „kotrljanjem perli“, a žičano je kao pritiskanje žice muzičkog instrumenta.
Neki od opisa, kao što su brzi, spori, površni i duboki, su kvantitativni.
Brzi i spori opisuju brzinu pulsa i mogu se kvantifikovati brojem otkucaja po dahu.
Površni i duboki opisuju dubinu pulsa i mogu se kvantifikovati pomoću šu, jedinice težine koja se koristila tokom “perioda zaraćenih država” drevne Kine (403-221. prije nove ere), pri čemu površni puls odgovara tri šu i duboki i do devet šu.
Osam elemenata pulsa
Rani pokušaj Zhoua Ksuehaija (1856-1906) da standardizuje stanje pulsa je prekretnica u kvantifikaciji dijagnoze tkm pulsa. On je predložio da svaki uslov pulsa treba da ima četiri elementa. On je to izričito naveo:
▪pozicija, ▪frekvencija, ▪oblik, i ▪trend …su četiri glavna elementa stanja pulsa i da svaki opis stanja pulsa treba da sadrži ova četiri elementa. Razni naučnici su razradili ovu ideju i proširili originalna četiri elementa na osam:
– brzina
– dubina,
– regularnost,
– širina,
– dužina,
– glatkoća,
– ukočenost, i
– snaga.
Svaki pulsni opis treba da sadrži ovih osam elemenata sa različitim intenzitetom.
▪️Brzina je broj otkucaja po dahu.
▪️Dubina pulsa označava specifičnosti udara pulsnog talasa pri određenom pritisku na cun, guan i chu pulsnim pozicijama.
▪️Definicija regularnosti je slična onoj u savremenoj medicini, ona opisuje ritam stanja pulsa. Podkategorije “stopa” i “redovnost” pulsa daju informacije o prirodi bolesti, bilo da je to toplota ili hladnoća.
▪️Širina i dužina opisuju oblik pulsa, gdje je širina definisana kao intenzitet pulsiranja, a dužina je definisana kao opseg u kome se pulsiranje može osjetiti preko cun, guan i chi pozicije.
▪️Glatkoća se definiše kao finoća pulsnog udara.
▪️Krutost se definiše kao osjećaj elastičnosti arterije.
▪️Snaga se definiše kao promjena jačine pulsa kao odgovor na promjenu primijenjenog pritiska prstiju ispitivača.
Širina, dužina, glatkoća, krutost i snaga takođe opisuju interakciju patogena i zdravog či-ja u tijelu.
Osam elemenata tako daju osnovu za kvalifikaciju stanja pulsa.
Dijagnostika preko ušne školjke
Dok tjelesna akupunktura koristi dijagnozu pomoću pulsa i jezika, aurikularna dijagnoza otkriva i najmanje probleme na tijelu posmatranjem dijelova uva koji su izmijenjene boje, osjetljivi, ljušte se ili imaju povećanu provodljivost kože. Kod ušne akupunkture postoji tačan raspored tačaka baziran na konceptu okrenutog fetusa. Glava je locirana na dnu uva, stopala na vrhu, a tijelo između.
Otac aurikuloakupunkture je francuski ljekar Paul Nogier. Pedesetih godina prošlog vijeka bezuspješno je liječio jednog čovjeka od išijasa, a onda je on prestao da dolazi. Kada ga je sreo na ulici, začudio se da hoda bez problema. Otkrio je da mu je pomoglo paljenje ušne školjke, koje je obavio tzv. narodni lekar.
Nogier je proučavao istoriju liječenja preko ušne školjke, i otkrio da su i stari Egipćani palili pa i rezali ušne školjke, da je tu metodu podržavao i otac moderne medicine Hipokrat, i da su se u 18. vijeku jake zubobolje ublažavale punktiranjem ušne školjke. Proučavajući oblik uške, Nogier je otkrio da podsjeća na matericu sa djetetom spremnim da izađe na glavu pa je, prema onome gdje je koji dio tijela „djeteta“ bio, počeo da stvara prvu mapu ušne školjke. Ubrzo ju je objavio u Francuskoj i u Njemačkoj, a kad je došla do Kine podstakla je Kineze da naprave svoju mapu, ali unoseći tačke povezane sa funkcijama pojedinih organa.
Evropska aurikularna akupunktura se razvijala na osnovu embriogeneze i činjenice da ušnu školjku inervišu četiri velika moždana živca (V, VII, IX, X). A otkako je tzv. funkcionalnom magnetskom rezonancom (fMR), moguće pratiti funkcionisanje pojedinih organa, izvedeni su precizni eksperimenti i utvrđena je tačna mapa tačaka na povezanih sa određenim centrima u mozgu.
Ušna akupunktura se koristi za tretiranje širokog spektra kliničkih poremećaja koji uključuju glavobolje, hroničnu bol u leđima, povišeni krvni pritisak, alergije, stresna stanja, odvikavanje od pušenja, nesanicu, mršavljenje.
Primjenjuje se i kod tzv. liječenja zdravog, tretmanima u proljeće i jesen koji podižu imunitet, i tako smanjuju mogućnost oboljevanja.
I tjelesna i ušna akupunktura mogu se koristiti za ublažavanje bolova ili različitih patoloških stanja organizma upotrebom akupresurne masaže, akupresure, magneta, akupunkturnih igala, elektroakupunkture i laserske stimulacije.
TERAPIJA ušnom akupunkturom sprovodi se na dva načina:
▪️zabadanjem iglica u određene tačke na ušnoj školjki, s tim da se iglice ostavljaju 30 minuta.
▪️drugi način je postavljanje tzv. intradermalnih – trajnih iglica, koje pacijent stalno nosi i može sam da ih stimuliše, a mijenjaju se svakih sedam dana.
Nasuprot tjelesnoj akupunkturi, koja je potpuno bezbolna, ubadanje iglica u ušnu školjku može izazvati osjećaj bola, topline, težine, a uvo može postati crveno i osjetljivo.
Treba naglasiti da je ova reakcija privremena i traje par minut.